Rimokatolička crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Bajmoku jedna je od najprepoznatljivijih sakralnih građevina severne Bačke. Župa je osnovana davne 1779. godine, a današnja crkva podignuta je 1817. od čvrstog materijala, na mestu starije bogomolje od naboja. Tokom XIX veka više puta je obnavljana, a svod je rekonstruisan 1889. godine.

Sa svojim tornjem visokim oko 45 metara i četiri zvona različite veličine, crkva dominira panoramom Bajmoka i svedoči o bogatom kulturnom nasleđu i zajedništvu naroda koji su je gradili – Hrvata, Mađara, Nemaca i Srba.
Ova crkva nije samo verski centar, već i deo lokalne istorije i kolektivnog pamćenja. Mise se i danas održavaju na hrvatskom i mađarskom jeziku, a župljani neguju tradicionalne običaje, okupljanja i humanitarne aktivnosti. U okviru župe nalazi se i kapela svetog Roka na groblju, podignuta u čast zaštitnika od kuge.
U poslednjih nekoliko godina sprovedena je obnova krova, oluka i tornja, uz podršku grada Subotice i Vlade Mađarske. Tokom radova 2022. godine pronađena je vremenska kapsula stara više od jednog veka, umetnuta u toranj 1907. godine – svojevrsna poruka prošlosti budućim generacijama.
Međutim, crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Bajmoku krije još jednu, gotovo zaboravljenu dimenziju – podzemne tunele koji se pružaju ispod same crkve. Postojanje tih laguma dugo je bilo predmet priča i lokalnih predanja, ali su ih meštani Atila Cindel i Viktor Jambor potvrdili i pokazali – upravo oni su bili domaćini i vodiči prilikom nedavnog silaska u podzemlje.
Uski prolazi i vlažni hodnici, zidani od opeke, svedoče o nekadašnjoj funkciji ovih tunela – veruje se da su služili kao skrovišta u ratnim vremenima, ali i kao tajni prolazi između crkvenih objekata i okolnih zgrada. Danas ti prostori izazivaju veliko interesovanje i strahopoštovanje, jer otkrivaju još jedan sloj bogate istorije Bajmoka – onaj koji se krije ispod površine.
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla tako ne čuva samo duhovno nasleđe svog naroda, već i tajne vekova – one koje su zakopane ispod zemlje, ali i dalje žive u sećanju i znatiželji Bajmočana.




Bunjevaca nema?