Svet u kojem današnja deca odrastaju menja se tolikom brzinom da ga obrazovni sistemi jedva prate. Tehnologija, veštačka inteligencija i automatizacija oblikuju novu stvarnost u kojoj mnoga zanimanja nestaju, dok se potpuno nova tek rađaju.

Stručnjaci upozoravaju da više od 60 odsto današnjih učenika zapravo uči za poslove koji uskoro neće postojati, ali i za one koji će se pojaviti tek za jednu ili dve decenije.
U isto vreme, škole u najvećem broju slučajeva i dalje funkcionišu po modelu iz industrijskog doba. Od učenika se očekuje da ćute, slušaju i ponavljaju, kao da se pripremaju za poslove koji zahtevaju rutinu, a ne za svet u kojem se cele industrije transformišu preko noći. Dok se oko njih sve menja, deca u školama uče po programima starim dvadeset i više godina. Takav sistem može stvoriti poslušne radnike, ali ne i mlade ljude spremne da misle kritički, sarađuju, stvaraju i prilagođavaju se.
Do 2030. godine automatizacija će preuzeti veliki deo rutinskih poslova, uključujući administrativne, kancelarijske, prodajne i magacinske poslove, kao i osnovne računovodstvene i transportne zadatke. S druge strane, raste potreba za zanimanjima koja spajaju znanje, kreativnost i prilagodljivost – poput stručnjaka za obnovljive izvore energije, dizajnera virtuelnih svetova, programera etičke veštačke inteligencije, negovatelja starijih osoba, edukatora za digitalne veštine i analitičara podataka. Mnogi od poslova budućnosti još nemaju ime, ali je izvesno da će zahtevati veštine koje se danas retko razvijaju u tradicionalnim učionicama.
Roditelji i nastavnici zato sve češće postavljaju pitanje šta deci zaista treba. Odgovor se sve jasnije nazire: deca neće biti spremna za budućnost ako ih učimo samo da pamte činjenice. Potrebno je da ih ohrabrimo da misle kreativno, da istražuju, rešavaju probleme, sarađuju, komuniciraju, da budu radoznala, samostalna i prilagodljiva. Znanje je važno, ali bez sposobnosti da se menjaš, učiš i rasteš, ono brzo zastareva.
Ako želimo da deca budu spremna za svet koji se stalno menja, moramo ih učiti da razumeju sebe, da misle hrabro i da uče celog života. Poslovi će se menjati, ali jedna veština nikada neće izgubiti vrednost – sposobnost da se stalno uči, prilagođava i raste.



