blank

IGOR ŠETER Skulpture žive svoj sopstveni život (VIDEO)

YouTube video

Šta nam poručuju “Saksofonisti”, “Posmatrač” i “Klošar”, to prepuštam posmatraču da razume i proceni. Verujem da svaka skulptura sama komunicira sa posetiocima, kaže vajar čije skulpture krase nekadašnju Engelsovu ulicu i restoran “Bos”

Branko M. Žujović

Možda to nikada niste primetili, ali Somborci, u stvari, iz prikrajka suvereno vladaju najpoznatijim subotičkim restoranom. Podrazumeva se da mislim na “Bos”.

Najpre, među stalnim gostima je Zvonko Bogdan, kao živa gradska ikona, rođen 1942. godine u Somboru. Zatim, na zidovima restorana možemo da vidimo koloritna ostvarenja somborskog slikara Eugena III Kočiša koje su dospele i na flaše vina koje u “Bosu” poslužuju.

Na kraju, tu su već više od decenije i bronzani Subotičani, na koje smo se navikli, dvojica “Saksofonista”, “Posmatrač” i “Klošar”, sa jednom sovom čiji se bronzani huk čuje u tihom žamoru gostiju.

Reklo bi se, na prvi pogled, da je preduzimljivi vlasnik restorana skulpture dvojice “Saksofonista”, “Posmatrača” i “Klošara”, zajedno sa sovom, ali i preostalim skulpturama u dvorištu restorana i oko njega, jednostavno kupio u paketu sa ostalim dekoracijama te udobne gradske dnevne sobe. Kažem to imajući u vidu činjenicu da se, barem preda mnom, niko nikada nije zapitao ko je izvajao pa izlio te bronzane Subotičane sa kojima smo se svi sprijateljili, bez obzira da li naručujemo kinesku ili italijansku hranu, šardone ili merlo, espreso ili domaću kafu.

blank

Pomenute skulpture našle su se među nama zahvaljujući nečijoj ideji, inspiraciji i pozamašnom umetničkom radu koji je potom u njih uložen. Jesmo li se ikada zapitali o tome?

Redakcija portala Subotičke.rs zbog toga je potražila njihovog autora. On se zove Igor Šeter, rođen je u Ljubljani 1951. godine, ali zahvaljujući ljubavi živi i stvara u Somboru, te dopunjuje niz Somboraca koji su nekadašnju Engelsovu, “Bos”, ali i naš grad, učinili onakvim kakvi ovi jesu.

Kažu da je Ulica Matije Korvina, nekadašnja Engelsova, dobar primer kako bi trebalo da izgledaju ulice u subotičkom gradskom jezgru. Ispreplitani stari arhitektonski stilovi sa diskretno utisnutim modernim sadržajima u pešačkoj zoni, svi zajedno prožeti ili osmehnuti secesijom, u negovanom dosluhu sa savremenim tokovima i sa samom savremenom umetnošću… Kako se uopšte dogodilo da Vaši “Saksofonisti”, “Posmatrač” i “Klošar” postanu Subotičani?

Šeter: Sa vlasnikom „Bossa“ upoznao me je zajednički prijatelj. Posle razgovora i razmena ideja, krenuo sam sa izradom skica, najpre za skulpturu „Klošara“, u olovci, a kasnije sam načinio model u glini galerijskih dimenzija. Pošto nije bilo primedaba na izgled modela, počeo sam sa radom na samoj skulpturi, u glini, u realnim dimenzijama. Nakon toga usledila je izrada kalupa od gipsa, odnosno negativa, pa izrada modela “Klošara“, odnosno pozitiva, i odlivanje u bronzi u umetničkoj livnici. Postupak za izradu skulptura „Saksofoniste“ i „Posmatrča“ bio je isti. Osim ovih skulptra, uradio sam još skulpturu sove, koje se nalaze na gvozdenoj konstrukciji.

 

blank

Šta je za Vas najzanimljivije u vezi sa ovim skulpturama?

Šeter: Članovi udruženja „Moj Sombor“, videvši ove skulpture u bašti „Bosa“, pitali su za vajara koji je ih je uradio. Nameravali su da u Somboru postave skulpturu Laze Kostića. Kasnije su mi pričali da su bili su iznenađeni saznanjem da je autor skulptura koje su videli u Subotici njihov sugrađanin. Nakon što sam završio skulpturu Laze Kostića, koji sa sugrađanima sedi na klupi, saradnju smo proširili. Izvajao sam još dve skulpture znamenitih Somboraca, Ernesta Bošnjaka i Veljka Petrovića. Zaista je zanimljivo da su moji Somborci do mene došli preko Subotice.

Šta nam ove četiri, odnosno pet Vaših skulptura, postavljenih u Subotici, poručuju? Šta to imaju da nam kažu?

Šeter: Mislim da njihovi nazivi skulptura sami govore i poručuju. Šta tačno imaju da nam kažu, to prepuštam posmatraču. Verujem da svaka skulptura sama komunicira sa svojim posetiocem.

 

blank

Nakon iščeznuća “Ravela”, „Bos” je, na svoj način, ostao na straži gradskog ugostiteljstva. Kako ste reagovali na ideju da Vaše skulpture ukrase takav restoran?

Šeter: Kada sam čuo da se interesuju da moje skulpture budu postavljene u „Bosu“, nisam još bio video restoran. Kada sam došao na razgovor i kada smo se dogovorili da izradim skulpture, pitao sam se, zašto baš ja. Tek kada su skulpture bile postavljene i kad sam čuo prve reakcije, shvatio sam koliku popularnist uživa restoran „Bos“, da je neka vrsta subotičke institucije.

Jeste li razgovarali sa Zvonkom Bogdanom i da li Vam je poverio šta misli o Vašim skulpturama, budući da im često pravi društvo?

Šeter: Nismo razgovarali konkretno o tim skulpturama, ali sam radio njegovu skulpturu za koju ne znam ni gde je završila. Dolazio je nekoliko puta da pozira i da poneku primedbu dok sam još skulpturu radio u glini.

 

blank

Na Vašem sajtu navedeno je da su Vaši vajarski reljefi i drugi radovi izliveni u tehnologiji hladnog livenja. Bronza-smola, mesing-smola, kamen-smola…

Šeter: Da, radim tehnikama hladnog livenja koje ste pomenuli. Tom tehnikom sam počeo da se bavim kako ne bih u potpunosti zavisio od umetničkih livnica, a i tako izlivene skulpture su nešto jeftinije. U svetu se često korisi ta tehnka.

Kako Subotica izgleda Somborcu?

Šeter: Subotica je veći i ne manje lep grad od Sombora. Čuo sam da se subotičko pozorište dugo renovira, ali završiće se. Mnogi Somborci studiraju u Subotici, a pošto je industrija razvijenija i mnogi sombirski radnici su kod vas našli zaposlenje.

 

blank

Jeste li od malih nogu znali da ste predodređeni za pripadnost umetnosti?

Šeter: Pitanje da li sam znao da sam predodređen da se bavim umetnošću je malo krupna reč, za mene je to bilo normalno stanje. Ali, moram priznati da sam se, otkako znam za sebe, uvek bavio nekim kreativnim aktivnostima, kao i umetnošću.

Kako je danas biti skulptor?

Šeter: Moja prisutnost u Somboru u oblasti kulture svedena je na izradu skulptura Laze Kostića, Ernesta Bošnjaka i Veljka Petrovića, kao i na izrade bisti poznatih somborskih pozorišnih ličnosti na Trgu Koste Trifkovića. Učestvovao sam na konkursu za izradu spomenika kralju Aleksandru Karađorđeviću i još ponegde, kao i na nekoliko grupnih izložbi. Uradio sam i skulpturu Jana Kolara.

Znate, skulptura od davnina obeležava pojedine periode, u pogledu društevog, kulturnog, pa i verskog razvoja društva, pa je tako i u 21.veku. Što se tiče mog stvaralaštva, ne verujem da ima ikakvog uticaja tako širokih razmera, ali ipak dobio sam dasetak poziva da izlažem u poznatim galerijama Evrope, Kanade i Amerike. Do realizacije, naravno, nije došlo. Učestvovao sam i na virtualnom konkursu 2014. godine koji je raspisao „Amrican Art Awards Top 25 Galleris” gde je u žiriju učestvovalo 25 vrhunskih američkih galerija. Dobio sam drugu nagradu za skulpturu „Saksofonista 2“ i istovremeno petu nagradu za skulpturu Ernesta Bošnjaka u kategoriji „Sculpture Representational”.

Imaš priču? Imaš vest? Budi i ti reporter!

Javi nam se!

Podelite vest sa prijateljima:

blank

Comments are closed.

blank
blank

Povezane vesti

Portal Subotičke.rs koristi kolačiće u cilju optimizacije funkcionalnosti i sadržaja sajta.
Korišćenjem portala prihvatate upotrebu kolačića.