blank

Larisa Ackov: Keramika je moja fascinacija iz detinjstva

blank

Bavila sam se pojmom nemuštog jezika, koji sam usvojila u detinjstvu, slušajući i čitajući bajke u kojima se pominju čarobne sposobnosti dobijene kao nagradа za dobro delo…

Branislava Žujović

Izložba „Nemušti jezik“ Larise Ackov, umetnice iz Pančeva, otvorena je 29. januara u Savremenoj galeriji. Sa umetnicom smo azgovarali o keramici i hiljadama elemenata kojima ispunjava izložbeni prostor, o stripu, prvim susretom sa Suboticom 2006. godine i Nani koja je, pričama o Subotici u kojoj je rođena i odrasla, obojila detinjstvo naše sagovornice.

Subotičani mogu da vide „Nemušti jezik“ do 6. marta.

Izložba u Subotici nosi naziv „Nemušti jezik“. U kojoj meri i na koji način korespondira sa narodnom bajkom?

Ackov: Izložba ne korespondira direktno sa bajkom. Nisam se bavila tom poznatom bajkom. Nema zmijskog cara. Bavila sam se pojmom nemuštog jezika koji sam usvojila u detinjstvu, slušajući i čitajući bajke u kojima se pominju ovakve čarobne sposobnosti, dobijene kao nagrada za dobro delo. Jer, iako se sreće u bajkama, on nije nešto fantastično, izmišljeno, već sasvim realna moć sporazumevanja mislima, samom energijom postojanja.

blank

Nemušti jezik je ljudska sposobnost da razume, osećajući procese i energiju prirode i svih živih bića. Sposobnost empatije. Sposobnost da, kroz poštovanje onoga u šta gledamo ili čemu prisustvujemo, razumemo šta poručuje, uhvatimo suštinu, da primimo univerzalne poruke univerzuma. Zato sam izložila radove koji se bave ovom temom neme komunikacije, između čoveka i prirode.

Koliko je narodno stvaralaštvo prisutno u Vašem radu? Ako jeste, gde se to može prepoznati u većoj meri, a gde se samo nazire?

Ackov: To bi pre neko drugi, sa strane, umeo da oceni. Nemam direktnu inspiraciju, ali arhetipovi progovaraju kroz sve nas i negde svi u pojedinim trenucima bivamo nadahnuti iskustvima i simbolima generacija ljudi i naroda čiji smo potomci, koji su pohranjeni na nekom nama neobjašnjivom mestu, koje samo podsvest ume da dosegne, kroz snove ili nadahnutost.

Rekla bih da se najviše bavite keramikom. Odakle je krenulo interesovanje za nju?

Ackov: Osećala sam da je keramika drevni zanat i način izražavanja, iz nekih fascinacija još iz detinjstva. Poželela sam da naučim kako se to sve radi.

blank

Kada se spomenu instalacije, ljudi najčešće pomisle na savremene materijale, svetlo… Kako nastaju Vaše keramičke instalacije? Šta je specifično za njih?

Ackov: Sam taj naziv, instalacije, koji mi se nikada nije mnogo dopadao, usvojila sam vremenom jer su drugi, posebno kustosi, na taj način imenovali ovakvu vrstu radova, koji nastaju na licu mesta, raspoređivanjem elemenata. Za sebe sam ih i u krugu bliskih osoba, u početku zvala „bockalice“, a kasnije „ređalice“.

Ti radovi su veliki, simbolički prizori, ponekad preko čitavog prostora galerije. Sačinjeni su u sadejstvu između napravljenih elemenata, pri čijem je nastajanju postojala samo gruba ideja krajnjeg izgleda rada i energije galerijskog prostora, ali i samog grada u kom se izložba odvija. Nastaju u trenutnoj inspiraciji kada krenem sa postavljanjem hiljada elemenata.

Istražujući keramiku, koja je činjenica odnosno priča ostavila najveći utisak na Vas?

Ackov: Rana periodizacija istorije umetnosti zasniva se na keramičkim artefaktima. Oni su u stanju da prežive hiljadama godina i prenesu poruku kroz vreme. Glina je fosilna materija taložena eonima.

blank

Pored keramičkih instalacija, na izložbi u Subotici izložene su Vaše slike i crteži, ilustracije i stripovi. Koju priču svi zajedno pričaju posetiocima?

Ackov: Da je moguće komunicirati na univerzalnom jeziku poštovanja i ljubavi.

Koji stripovi su obeležili Vaše odrastanje? Jeste li se identifikovali sa nekim od junaka?

Ackov: Mnogi… Uz Asteriksa i zbog njega naučila sam da čitam. Najrazličitiji junaci stripova zaokupljali su mi vreme i maštu. Kada sam bila klinka, želela sam da budem Modesti Blejz, ali život me je odveo u drugom pravcu. Kao i mnogi iz moje generacije, poistovećivala sam se sa kompletnom postavom Grupe TNT. Sa likovne strane, najviše me zadivljuje Hermanov Džeremaja, a u misaonom, duhovitom smislu Stanojevićevi “Svemironi”.

Upoznajte nas detaljnije sa Vašim stripom? Komunicira li sa nekim od poznatih junaka?

Ackov: Ne baš. Moji stripovi su lični doživljaji i komentari. U tom smislu, sigurno je, i neizbežno, na mene uticao pristup Aleksandra Zografa, poznatog autora stripa iz Pančeva. Osim što je zaslužan u velikoj meri što sam se stripom intenzivno bavila, jer je dugogodišnji organizator strip radionica, predstavljanja stripa i publikacija u mom gradu, takođe je na neki način, za sve nas, osvojio slobodu da izrazimo sasvim lične i intimne događaje i razmišljanja, praktično u prvom licu, bez straha da li je lično dovoljno univerzalno i društveno poželjno. Dopala mi se ta hrabrost lične istine bez autocenzure.

blank

Alan Ford bio je alter ego subotičkog umetnika Slavka Matkovića koji je koristio strip u svom neoavangardnom stvaralaštvu. Koliko Vam je poznat njegov rad?

Ackov: Poznato mi je ime i neki od radova, ali nedovoljno poznajem njegovo stvaralaštvo. Pogledaću, zainteresovali ste me.

Vi ste iz Pančeva, studirali ste u Beogradu. Da li Vam je ovo prva izložba u Subotici?

Ackov: Učestvovala sam na Trijenalu keramike, koje se održavalo u Subotici i Beogradu 2006. To mi je bio prvi susret sa Suboticom i sa zgradom Ferenca Rajhla. Palata je bila silno inspirativna, pa sam u okruglom prostoru niše-svetlarnika počela da ređam čaroban neki prizor klizača i jednog snegom prekrivenog, harmoničnog predela. Baš sam se zanela i nisam završila rad do kraja radnog vremena galerije. Zato me je kustoskinja Olga Šram lepo zaključala u zgradi, da na miru, do jutra, završim postavku.

Kada sam se, zadovoljna rezultatom, negde u zoru, sasvim opustila, čekajući otključavanje, uzela sam da natenane razgledam prostor i shvatila koliko je ta građevina lepa i puna ljubavi. Kroz brojne svoje minuciozne detalje, zrači nekom pozitivnom energijom koja me je i pri postavci bila sasvim obuzela. Poželela sam da jednom izlažem u tom magičnom prostoru i želja mi se ispunila, kada sam na nekom od narednih Trijenala dobila Veliku nagradu, čiji je deo bilo i samostalno izlaganje, baš u toj divnoj kući.

Pošto izgleda ne možemo da se rastanemo, eto me u istom prostoru sada ponovo, na poziv Miroslava Mike Jovančića, jednog od kustosa Savremene galerije, predstavljajući se ovoga puta pretežno sa slikama. Sada dok ovo pišem, osećam koliko mi je žao što ta lepa tradicionalna izložba, Trijenale keramike, koja me je prvi put i dovela u vaš grad, više ne postoji. Ali optimista sam i nadam se da će se nekako ponovo obnoviti.

Kada se spomene Subotica, na šta prvo pomislite?

Ackov: Samo pominjanje Subotice automatski me podeća na Nanu, kako smo mi u porodici zvali Jelenu rođenu Brear. Slušala sam često u mladosti i za vreme studija njene priče o svom rodnom gradu, umela je slikovito da prenese to vreme, anegdote, običaje, predele i sudbine. Pa je Subotica iz njenih priča postala neko daleko mesto odakle potiče i deo moje duše.

 

Larisa Ackov rođena je 1971. godine u Pančevu. Završila je studije keramike na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu gde je i magistrirala unikatnu keramiku 2004. Član je Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije. Pored keramike po kojoj je najpoznatija, bavi se slikarstvom i autorskim stripom. Do sada je imala dvadeset i jednu samostalnu izložbu u Srbiji, Crnoj Gori, Švedskoj i Kanadi, a dobitnica je brojnih nagrada. U lobiju Muzeja Kreativnosti u gradu Inčonu, Južna Koreja, postavila je 2011. keramički mozaik „Seme“ dimenzija 3,5 sa 2 metra. Larisa Ackov je samostalni umetnik.

Foto: Siniša Palič i Nevena Ivić

Imaš priču? Imaš vest? Budi i ti reporter!

Javi nam se!

Podelite vest sa prijateljima:

blank

Comments are closed.

blank
blank

Povezane vesti

blank

TOP 50 albuma 2022. godine

U 2022. uživali smo u sjajnim konceptualnim radovima, od kojih su mnoga obeležena duhom oslobođenja i pregrupisavanja nakon godina izolacije. Imali smo povratke legendarnih umetnika

Detaljnije »
blank

Džon Koks u “Krupari”

U nedelju, 25. septembra, gost Đorđa Kuburića u “Krupari” biće prevodilac Džon Koks. Povod za Koksovo gostovanje je objava romana “Put za Birobidžan” Judite Šalgo

Detaljnije »

Portal Subotičke.rs koristi kolačiće u cilju optimizacije funkcionalnosti i sadržaja sajta.
Korišćenjem portala prihvatate upotrebu kolačića.