Minimalna cena rada u Srbiji od 1. januara 2027. godine iznosiće 405 dinara po radnom času, odnosno prosečno oko 70.000 dinara mesečno. Iako je reč o povećanju od 9,2 odsto, sindikati smatraju da ono nije dovoljno da prati rast troškova života, ali upozoravaju i na drugi problem koji postaje sve izraženiji, sve manju razliku između zarada početnika i iskusnih, kvalifikovanih radnika.

Saša Antunović, sekretar Sindikata metalaca Subotice i član Predsedništva Saveza samostalnih sindikata grada Subotice, kaže da na sednici Socijalno-ekonomskog saveta nije postignut dogovor. Sindikati su tražili da minimalna zarada bude 650 evra, dok su poslodavci prihvatili predlog države.
„Vlada je jednostrano donela odluku da se minimalna cena rada sa 371 dinara po radnom času poveća na 405 dinara, što predstavlja povećanje od oko 9,2 odsto. Sa sadašnjih oko 65.000 dinara dolazimo do približno 70.000 dinara prosečne minimalne zarade. Sa tim se sindikati ne slažu“, kaže Antunović.
Odluka Vlade doneta je 20. avgusta, nakon što socijalni partneri nisu uspeli da postignu dogovor. Nova minimalna cena rada važiće tokom 2027. godine, a prosečni mesečni iznos minimalca računa se na oko 70.470 dinara, odnosno približno 600 evra. Konkretna mesečna zarada zavisiće od broja radnih sati u određenom mesecu.
Antunović kao razlog za nezadovoljstvo navodi rast troškova života, posebno hrane, stanovanja i režija.
„S obzirom na rastuće probleme koje imamo kada su u pitanju troškovi života, stanarine, hrana i različite režije, smatramo da ovo povećanje nije dovoljno“, navodi Antunović.
Međutim, prema njegovim rečima, povećavanje minimalca otvara još jedan problem koji se naročito vidi u proizvodnim kompanijama, takozvanu kompresiju zarada.
To u praksi znači da se plata radnika koji godinama radi, poseduje određenu kvalifikaciju, iskustvo i odgovornost sve više približava zaradi zaposlenog koji tek ulazi u proizvodnju.
„Iskusni radnici, majstori svog zanata, pogotovo u proizvodnji, ljudi koji na neki način vode proizvodnju, dolaze u situaciju da imaju gotovo istu platu kao ljudi koji tek počinju da rade u fabrikama. Imaju gotovo minimalnu platu za svoj rad i trud“, upozorava Antunović.
Ukoliko povećanje minimalne zarade ne bude pratilo i odgovarajuće povećanje ostalih plata, smatra da će poslodavci imati sve veći problem da zadrže kvalitetnu i iskusnu radnu snagu.
„Ako se plate ne budu linearno povećavale, imaćemo sve više problema sa kvalitetnom i iskusnom radnom snagom“, kaže Antunović.

On ocenjuje da sindikati moraju istrajno i argumentovano da razgovaraju i sa Vladom i sa poslodavcima, ali i da pitanje zarada ne može da bude rešeno jednostrano.
„Poslodavac mora da razume potrebu za boljim uslovima rada i bolje plaćenim poslovima. Tako će imati kvalitetniji proizvod i zadovoljnijeg radnika. To je proces koji mora da se pokrene, a zatim kroz razgovor sa poslodavcima treba pronaći zajedničko rešenje“, zaključuje Antunović.



