U Srbiji je poslednjih meseci došlo do ozbiljnog poremećaja na tržištu sirovog mleka, koji se najdirektnije preliva na proizvođače. Prema informacijama sa terena i sa sastanaka između udruženja proizvođača i mlekara, uzrok problema nije jedan, već skup dugogodišnjih sistemskih grešaka koje su sada eskalirale.

Suština problema je višak mleka na domaćem tržištu. Taj višak nastaje iz više razloga. Prvi je nekontrolisan uvoz, pre svega mleka u prahu i komponenti mleka koje se koriste kako u industrijskoj preradi, tako i u proizvodnji trajnih mlečnih proizvoda. Drugi razlog je promena tokova na evropskom tržištu, gde je zbog smanjenog izvoza ka trećim tržištima deo viškova praktično preusmeren u region, pa i u Srbiju, kroz gotove proizvode i poluproizvode po niskim cenama. Treći, i možda najosetljiviji razlog, jeste pitanje kvaliteta domaćeg mleka, pre svega prisustva aflatoksina.
Aflatoksin u mleku nije nova pojava, ali razlika između propisanih granica u Srbiji i Evropskoj uniji stvara ozbiljan tržišni disbalans. Dok je u EU dozvoljena maksimalna vrednost 0,05 mikrograma po kilogramu, u Srbiji je dozvoljena granica deset puta viša – 0,5 mikrograma. Zbog toga mleko koje ispunjava domaće propise ne može da se koristi za izvoz finalnih proizvoda u EU. Posledica je da mleko slabijeg kvaliteta ostaje na domaćem tržištu, dok mlekare koje izvoze moraju da obezbede sirovinu sa minimalnim ili bez ikakvog prisustva aflatoksina, što često rešavaju uvozom mleka iz zemalja poput Mađarske ili Austrije. Takvo mleko je standardizovano po sastavu masti i proteina i neretko je jeftinije nego domaće.
Dodatni problem predstavlja činjenica da je kvalitet mleka direktno povezan sa ishranom stoke. Kontrolisane farme koje iz ishrane izbacuju kukuruz kontaminiran plesnima iz roda Aspergillus mogu da proizvedu mleko vrhunskog kvaliteta, ali takvih farmi nema dovoljno. Sistem podsticaja i kontrole nije dovoljno jak da proizvođače masovno usmeri u tom pravcu.
U takvim okolnostima, mlekare su počele da smanjuju otkup. Prema zvaničnim informacijama sa sastanka održanog u centrali Imleka u Padinskoj Skeli, proizvođačima je najavljeno smanjenje otkupa za 10 odsto u naredna dva meseca, počev od 16. februara, pri čemu će kao osnov uzimati prosek isporučenih količina iz prvih osam dana februara. U međuvremenu, sa terena stižu informacije da se kod pojedinih velikih proizvođača u Bačkoj: Temerinu, Bečeju, Senti, Adi, Čantaviru i selima oko Subotice traži i smanjenje isporuka od čak 20 procenata, u rasponu od nekoliko stotina do dve hiljade litara dnevno.
Iz sirovinskog sektora upozoravaju da su zalihe u mlekari nikada veće, da se mleko ne preuzima u punim količinama, da vozači prilikom otkupa ne evidentiraju gde se višak preusmerava i da se mleko šalje tamo gde se tog dana može preraditi. Ako se ovakav trend nastavi, pojedini sagovornici upozoravaju da problem neće ostati samo na proizvođačima, već da bi mogao da ugrozi i poslovanje samih mlekara.
Posebnu dimenziju celoj situaciji daje višegodišnja praksa uvoza mleka u prahu i mlečnih komponenti, često preko firmi sumnjivog porekla, bez transparentne kontrole. Prema tvrdnjama ljudi iz sektora, onaj ko je imao „otvorena vrata“ mogao je da uveze praktično neograničene količine, što je dodatno urušilo domaću proizvodnju. Kao jedan od spornih primera pominje se i uvoz mlečnih komponenti koje su korišćene u proizvodnji trajnog mleka, bez adekvatnog deklarisanja na ambalaži.
Zaključak proizvođača je da se ne radi o kratkoročnom poremećaju, već o problemu koji traje godinama i koji se rešava parcijalno, tek kada izbije kriza. Bez sistemske kontrole uvoza, jasne strategije za kvalitet domaće sirovine i stabilnih subvencija kakve imaju farmeri u EU, teret viškova i loših odluka nastaviće da se lomi isključivo preko leđa domaćih proizvođača mleka.



