Kako nam se dogodilo da jedna prostačka formula življenja postane opšti obrazac funkcionisanja celog društva i zašto to ima veze sa tragedijom koja se u petak dogodila u naselju Gabrić?
Branko M. Žujović
Kada je maloletni I. iz naselja Gabrić u petak, uspaničen, otrčao po pomoć u selo, zato što mu je drug upao u kanal i nije izronio, punoletni T. M, kom se I. obratio za pomoć, odbrusio mu je: „Boli me k…“ i uopšte nije otišao da pomogne utopljeniku.
Četrnaestogodišnjak je potom čudom preživeo nakon dugog boravka pod vodom. Neko kaže da je bez svesti u vodi proveo dvadesetak minuta, a neko da je njegova agonija trajala više od pola sata, čak do četrdesetak minuta, što zvuči neverovatno.
Preživeo je, navodno, zahvaljajujući činjenici da je bio okrenut licem i grudima nadole. Trenutno je hospitalizovan u veoma teškom stanju u Novom Sadu i nalazi se u indukovanoj komi.
Iz kanala su ga izvadili pripadnici javnih službi (hitna pomoć, policija, vatrogasci) koje su se ubrzo našle na licu mesta. Kažu da ga je uočio i izvadio član ekipe hitne pomoći. Meštani tvrde da je nesrećni dečak reanimiran četiri puta.
Danas sam bio u Gabriću i razgovarao sa nekim od očevidaca.
Maloletni A. koji se ubrzo našao na licu mesta i pokušao u vodi da pronađe nesrećnog dečaka svedoči da je P. M. zaista rekao da ga boli k… zato što je dečak upao u kanal. Ostali punoletni meštani, koji su ranije došli na lice mesta, takođe nisu ulazili u vodu.
Čeprkali su malo štapom po obali. Izgovorili su se da ne znaju da „gnjure“.
Kako nam se dogodilo da jedna prostačka formula življenja, poput stupidne metafore o bolu u predelu muškog reproduktivnog organa, postane opšti obrazac funkcionisanja celog društva?
Društvo u kom živimo formatizovalo se tako što je, metaforički rečeno, većinu boleo pomenuti organ.
Tajkuni su prečicom dolazili do svojih krezovskih bogatstava i usput nam, s visine, govorili da ih zbog toga boli k…
Moglo im se, pre svega zahvaljujući osobama koje već decenijama truju ovdašnju politiku. Njih ista stvar bez prestanka boli što narodu pričaju i obećavaju jedno, a rade drugo.
Zar se pomenuti prostački moto ne uklapa savršeno u neformalni, svakodnevni rečnik te političke „elite“ koja, u različlitim stranačkim agregatnim stanjima, evo, decenijama jaše grad?
Mafija je ubijala po ulicama, a većina se divila njenim eksponentima kao novim junacima.
Na koncu, nakon tih ekonomskih, uličnih i političkih predatora, moto „boli me k…“ prihvatile su i biološke čestice društva koje rado nazivamo građanima. Te biološke čestice rintaju, glasaju i jedva preživljavaju u ekonomskoj džungli fomiranoj s debelim političkim predumišljajem.
Iz predočenog sledi da pomenuti T. M. nije nikakav izuzetak, već pravilo.
Eno kladionice tik do Osnovne škole „Sonja Marinković“. Osim bola u predelu pomenutog reproduktivnog organa nisam primetio da se to ikoga tiče, ne samo u naselju Prozivka, već u celom gradu, osim usamljenih glasova direktora škole i gradske zaštitnice građana.
Pogledajte gradonačelnika koji strasno uživa da se frlja opštim mestima na najrazličitijim svečanostima i ceremonijama, ali ga boli, tamo gde ga boli, zbog kladionice otvorene pored škole.
Pogledajte šta je bivši direktor ostavio iza sebe u gradskoj bolnici.
Da ne idem dalje unazad i ne podsećam vas na anonimusa, čijim sam se likom i delom bavio proteklih meseci, kom je grad prošle i ove godine, na lepe oči, poklonio pet miliona dinara ili bivšeg gradonačelnika koji je primao platu u javnom sektoru, a čija se imovina danas računa u milionima evra.
Možemo mi sada da ospemo paljbu po T. M, ali on se, u suštini, svojim postupanjem ne razlikuje od društvenog proseka koji je ustanovljen, koji se održava i kom većinom uveliko težimo, ubeđeni da zaista treba da nas boli…
Foto: Dečak A. iz Gabrića na mestu nesreće
2 responses to “„Boli me k…“”
Upečatljiva stvarnost svakog pojedinca u društvu i državi u kojoj živimo, ali bojim se da većinu boli “K” za sve gore navedeno i to je najtužnije od svega.
Ovakvo ponašanje, ovakav vokabular..ispod svake su moralne norme. Primitivizam najgore vrste odavno je nastanjen u bezdušnim telesima pojedinaca. T.M bi po meni trebao zbog ovoga da odgovara, isto kao i svi oni koji su čekali na obali i gledali agoniju deteta.