Bakić je pre protesta poljoprivrednika trebalo da ode u Beograd ili Novi Sad, da za svoje ljude zatraži olakšice
Branko M. Žujović
Igra vlasti sa poljoprivrednicima bila je providna, baš kao i mlaka reakcija opozicije koja je, od svega, uspela da na pomenutu temu sroči nekoliko nemaštovitih saopštenja, nakon čega se vratila pod suncobrane ili u stanje nemoćne političke hibernacije.
Kada kažem da je igra vlasti sa poljoprivrednicima bila providna, mislim na jeftinu kupovinu vremena, u kojoj se naš gradonačelnik posebno istakao kao jedan od najvažnijih sidraša.
Te nije bio nadležan, te zvaće Republički hidrometeorološki zavod da mu kažu jesu li se kukuruzi konačno iskokali, te može sastanak sa poljoprivrednicima, te ne može, pa ponovo može, te idi kod Ane, te nemoj kod Ane, idi kod Igora…
Ispalo je da gradonačelnik i gradska uprava čekaju da se na njivama zabele kokice, pa da od Vlade Srbije zatraže olakšice za svoje ljude.
Sve da su se kokice i pojavile na njivama, od ovdašnjih poljoprivrednika tražili bi da ih posole ili bi im rekli da se prave da je pao sneg.
Ovakvu kupovinu vremena, Vlada Srbije iskoristila je da rasparča nacionalni front poljoprivrednika, sklapajući separatne sporazume sa lokalcima.
Kao što rekoh, Bakić je u toj podmukloj igri bio jedan od ključnih sidraša.
On funkcioniše iza živog zida formalnosti i onoga što prost narod naziva uvlačenjem. Višim stranačkim strukturama. Onima koje su ga na mesto gradonačelnika i postavile.
Otuda je Bakić lojalan svom pomenutom ličnom putu, a ne građanima.
Kao gradonačelnik, pisao je tadašnjem crnogorskom premijeru, pa bivšem crnogorskom predsedniku i petljao se u državne srpsko-hrvatske sporove, iako, srećom, nema ni “i” od ingerencija u spoljnoj politici.
Premda, niko ovde ne treba da bude iznenađen ako jednog dana Bakića politički arhiviraju kao atašea za kulturu ili trećeg sekretara neke ambasade.
Sa druge strane, tamo gde nema ličnog stranačkog računa, Bakić se rado sakriva iza svojih ingerencija, kao u slučaju vlastitih poljoprivrednika.
Da je autoritet i pravi gradonačelnik, on bi pre protesta poljoprivrednika, kada se videlo da je đavo odneo žetvenu šalu i da će poljoprivrednici pretrpeti za mnoge od njih nepodnošljivu štetu, otišao u Beograd ili Novi Sad, da za svoje ljude zatraži olakšice.
Umesto da to uradi, kao pravi gradonačelnik, on je pazario vreme za račun Vlade, računajući, valjda, da će mu to neko važniji od Subotičana uzeti u obzir prilikom sledeće žetve mandata.