Osećaju nelagode u gradu nećete doskočiti kandiranim frazama, nego aktivnom politikom
Branko M. Žujović
Nećemo dozvoliti da se bilo ko oseća nebezbedno u našem gradu.
…Izražavam zabrinutost povodom jučerašnjeg napada na našu mladu sugrađanku…
…Želim da izrazim zahvalnost policijskim službenicima koji revnosno obavljaju svoj posao…
Izražavamo punu podršku radu Policijske uprave u Subotici…
Subotica stoji uz svaku žrtvu nasilja i neće dozvoliti da se bilo ko oseća nebezbedno u našem gradu.
Trla baba lan, da joj prođe dan.
Ovo su izvodi iz saopštenja gradonačelnika Stevana Bakića, povodom jučerašnjeg napada dvojice migranata na mladu Subotičanku kod autobuske stanice.
Gradonačelnik, na žalost, nije bio potpuno iskren.
On, naime, ne stoji uz svaku žrtvu nasilja, već, od prilike do prilike, neguje selektivan, politički pristup žrtvama. Znam najmanje tri primera koja nesrećno svedoče tome u prilog, ali o njima bih drugi put, budući da sa ovim slučajem, ipak, nemaju veze.
Mimo očigledne neistine o tobožnjem stajanju uz svaku žrtvu, ostali delovi gradonačelnikovog saopštenja su takođe impotentne fraze, pritom potpuno nemaštovito sročene, koje u stvarnosti ne znače ama baš ništa.
Može li u normalnim okolnostima gradska uprava da ne podržava policiju u svom gradu i suprotno, da policija ne podržava gradsku upravu?
Naravno da ne može. To je čist pelonazam nekoga ko bi da zazvuči više ozbiljno, a manje provincijalno-stranački.
Od formalne zabrinutosti i formalne zahvalnosti gradonačelnika, Subotičani, naprosto, nemaju koristi. Njima trebaju rešenja, a ne parole.
Gradonačelnik bi, zato, trebalo da nas ratosilja svojih opštih mesta i ponudi nam konkretna rešenja, što bi, uostalom, trebalo da mu bude posao.
Neka gradonačelnik zađe po prigradskim naseljima, danju ili u večernjim časovima, svejedno. Videće tamo grupe odraslih muškaraca koje se, bez imalo bezbednosnog nadzora, kreću ka šumi ili iz nje. Slično je i u samom gradu, oko supermarketa i duž saobraćajnica.
Neka obiđe prugu i napuštene vagone od kojih su neki ne tako davno i goreli, što se uglavnom prećutalo.
Nije dovoljno da policija migrante, s vremena na vreme, autobusima preveze do Preševa, nakon čega se objavi prigodno saopštenje, a migranti se, sutradan, prvim “Niš ekspresom”, ponovo pojave u Subotici.
Stanje javne nelagode zbog incidenata neće biti umanjeno kandiranim frazama, nego predlozima konkretnih rešenja i mera, da se svi u gradu, domaćini i gosti, osećaju bezbednije jedni pored drugih.
Gradonačelnik itekako ima pravo da predlaže konkretne mere u korist Subotičana koje neće biti nauštrb osnovnih prava migranata, ali to, iz nekog razloga, ne čini ili mi za takve gradonačelnikove kreativne predloge državnim institucijama ne znamo.
Hoće li biti više policajaca na najfrekventnijim pravcima kretanja migranata ka gradu i iz grada?
Da li je moguće organizovati neku vrstu privremenog javnog prevoza za te ljude do najvećih supermarketa i nazad do kampa ili će Senćanski put ostati njihov celodnevni i celovečernji “korzo”?
Zašto im je dozvoljen nekontrolisani boravak u šumi, u ne baš malim grupama, gde podižu čitave improvizovane logore i odlažu smeće? Kome to, zapravo, ide u prilog?
Ovakvih pitanja ima dosta.
Nije sve u ljudskim pravima, ima nečega i u obavezama prema zajednici.
Sasvim sam siguran da bi Gradska kuća mogla da smisli i nadležnim državnim institucijama predloži niz mera i kreativnih komunalnih rešenja u korist svih, kako bi postojeća nelagoda u gradu, izazvana napadima migranata, bila umanjena.
Istini za volju, mi nemamo preveliki broj incidenata sa migrantima, ali je i ovo što se dogodilo u poslednje vreme više nego dovoljno da građani budu zabrinuti i da svoju decu nerado puštaju na ulicu već sa prvim sutonom. Setimo se samo, takođe ne baš tako davnog, brutalnog napada na apotekarku, takođe u blizini autobuske stanice.
Ovuda je svojevremeno, kako stvari stoje, pored ostalih, proputovao značajan broj terorista koji su napali Pariz novembra 2015. godine. Samo ta činjenica je dovoljna da se svako u bezbednosnom smislu svesno biće naježi, baš kao što su izanđale fraze dovoljne da se svaki, u političkom i vrednosnom smislu formirani pojedinac, naježi od njihovog besmislenog odjeka.
Hoću da kažem da je politika ono što se zaista dovitljivo i kreativno učini za konkretnu dobrobit zajednice, a ne ono što se samo kaže da bi “lepo” zvučalo.
To drugo se naziva drugačije.