Politika u formatu folklora: detalj posete subotičke delegacije Opštini Lopare u Srpskoj 2015. godine
Šta je ostavreno od saradnje sa Opštinom Lopare najavljene 2015. godine? Šta je sa opsežnom saradnjom dogovorenom pre pet godina sa tadašnjim gradonačelnikom Banja Luke Slobodanom Gavranovićem? Šta je konkretan rezultat posete “tima stručnih ljudi” iz Subotice Banja Luci 2016. godine? Gde su se deli plodovi dogovora koje su oni tada posejali potpisujući silne sporazume?
Branko M. Žujović
Gradska kuća posle 15 dana nije odgovorila na naša pitanja u vezi sa saradnjom sa Republikom Srpskom o kojoj se ovde godinama naširoko govori.
Gradsku kuću pitali smo vrlo konkretno: šta je ostavreno od saradnje sa Opštinom Lopare najavljene 2015. godine?
Šta je sa opsežnom saradnjom dogovorenom pre pet godina sa tadašnjim gradonačelnikom Banja Luke Slobodanom Gavranovićem? Šta je rezultat posete “tima stručnih ljudi” iz Subotice Banja Luci 2016. godine? Gde su se deli plodovi dogovora koje su oni tada posejali potpisujući silne sporazume?
Jedini odgovor redakcija je dobila od Dragana Rokvića, upravnika subotičke biblioteke, inače člana tima “stručnih ljudi” koji su 2016. godine posetili Banja Luku i tamo ispotpisivali sijaset ugovora koji su do danas, sudeći prema ćutanju Gradske kuće, ostali mrtvo slovo na papiru. Rokvić je pošteno priznao da ustanova kojom rukovodi nije ostvarila ništa od dogovorenog.
Iz više nego razumljivih razloga, Srbija snažno podržava naše sunarodnike u Srpskoj. Podrška tamošnjim institucijama, ustanovama i ekonomiji srpskog entiteta u BiH je važna za sve nas.
Problem nastaje kada se takvom legitimnom nacionalnom stremljenju pristupi politikantski. Kada se odnosima kalkuliše u dnevnopolitičke svrhe, što je, barem do sada, izgleda bio slučaj.
Da nije tako, dobili bismo makar dva retka odgovora o plodovima posete subotičke delegacije Opštini Lopare 2015. i Banja Luci 2016. godine.
Set sličnih pitanja poslali smo i ovdašnjem Ekonomskom fakultetu i takođe smo ostali bez odgovora. Postavili smo na prvi pogled prozaično pitanje: za koliko je povećan broj studenata iz Opštine Berane u toj visokoškolskoj ustanovi?
Sećate li se antologijske posete bivšeg gradonačelnika toj maloj opštini u Crnoj Gori, septembra 2018. godine? Sećate li se da je tada, u moru opštih mesta o intenziviranju saradnje u svim oblastima, na reaciji ja tebe serdare ti mene vojvodo, najavljeno širenje saradnje u oblasti razmene učenika i studenata?
Baš me zanima koliko je subotičkih učenika za poslednje tri godine otišlo da se školuje u Beranama, a koliko je učenika i studenata iz Berana došlo u ovdašnje škole i fakultete.
Niko o tome ne želi da govori. Verovatno je učenika i studenata toliko mnogo, da u ovom trenutku niko ne može da utvrdi njihov precizan broj. Hoće to.
Neko posle tri godine treba da podnese izveštaj Subotičanima o svemu ovome. Osim ako kitnjaste najave, preslađena obećanja i sledstvene analize rezultata političara ne moraju nužno da budu utemeljeni u našoj stvarnosti.
Ali, ako obećanja političara po značaju zaista nadilaze rezultate i posledice, to više nije ni društvo ni politika ni patriotizam. To je nešto naopako navučeno, bez rukava i dugmadi, ako me razumete… To je uvaljivanje stranačkog roga za nacionalnu sveću.
Gradska kuća još uvek ima priliku da to promeni. Promenu bi mogla da počne od pukog odgovora.