blank

Kosanović nas je ostavio da živimo u njegovim crtežima

blank

Poslednja Kosanovićeva karikatura iscrtana rukom: “Sloboda medija”

Hoće li Subotica umeti da se oduži svom najboljem karikaturisti?

Branko M. Žujović

Penzionerski dani Milenka Kosanovića (1948 – 2020) bili su tematski odjek njegovih socijalnih karikatura kojima nas je razgaljivao. Najbolji karikaturista među nama živeo je povučeno, zabrinuto i veoma skromno u Bajmoku, iako je bogato žnjeo priznanja po zemlji i svetu.

To je usud epohe limenih obraza u kojoj pristajemo da živimo. Najbolje i najdarovitije među sobom, one koji pronose grad svetom kao baklju, ovenčavamo brigom i bedom, a kičme izlivene od pihtija vlašću, funkcijama i uticajem.

Nalazim se među srećnicima koje je Kosanović portretisao još dok su bili zaista mladi. Na jednoj Milenkovoj karikaturi, kao tinejdžer, sumanuto jurim za fudbalskom loptom na koju je docrtao pisaću mašinu.

Ta minijatura mi je veoma draga.

Najpre, ona me opominje da sam, u međuvremenu, postao arheološka iskopina iz kamenog doba novinarstva. Zatim, ta minijatura izrazom je identična stilu koji je obeležio klasično Kosanovićevo stvaralaštvo u nekadašnjim Subotičkim novinama, gde sam i ja načinio prve novinarske korake, baš kada su računarski programi počeli da oblikuju najpre novinske stupce, a potom i svetsku karikaturu.

U mom zrelom profesionalnom dobu, skoro tri decenije kasnije, Kosanović me je prikazao kao novinarskog nomada, imajući u vidu moje pekinške i moskovske novinarske epizode.

Neposredno pred smrt, poklonio mi je svoju poslednju rukom nacrtanu karikaturu: novinara koji sedi za računarom, a ruka koja viri iz monitora u njega drži uperen pištolj. Dao joj je razorno jednostavan naslov “Sloboda medija”.

Razumeli smo se, slobodni, bez izgovorene reči.

Kada se naš sajt pojavio, 1. septembra prošle godine, Kosanović nam je bio jedan od prvih i najvernijih čitalaca. Prirodno, zamolio sam ga da sarađuje sa nama.

Pristao je odmah. U granicama redakcijskih mogućnosti, bili smo, usuđujem se to da kažem, pristojan partner.

Kosanović je cele prošle jeseni bio skrhan poniženjem koje je doživeo u nečemu što je smatrao svojom matičnom kućom. Nije primetio ili je iz pristojnosti samo ćutao o tome da je njegova matična kuća odavno u profesionalnom i svakom drugom smislu izdahnula, a da u njenoj ljušturi danas, nakon što su najureni i poslednji epizodisti, u stranačkom vodvilju nastupaju garderoberi i čistači.

Našli smo mu se kao redakcija onoliko koliko smo mogli, a on nama, samim svojim prisustvom, stostruko više. Kada je trebalo da snimimo opširan razgovor sa njim, preminuo je prvog novembra.

Bez najave nas je ostavio da živimo u njegovim karikaturama.

Naša redakcija će u nedelju, zajedno sa Udruženjem novinara Srbije, položiti cveće na Kosanovićev grob i pozvati Bajmočane i Subotičane da učine sve što mogu da uspomena na najznačajnijeg subotičkog karikaturistu ne usahne.

To što je Kosanović pre sedam godina postao počasni građanin, na žalost, ne znači da je taj posao okončan, imajući u vidu da je pomenuto zvanje već u sledećoj godini po Kosanovićevoj smrti postalo instrument dnevne politike.

Trenutno ne postoje garancije da će počasni građanin zaista ostati počasni.

Lako se može dogoditi, ili se to možda već dogodilo, da to zvanje iskoči iz zgloba. Da počasni građanin sklizne u podčasnog ili evoluira u nadčasnog građanina, možda i svečasnog, nikad se ne zna, a to ni u jednom slučaju neće valjati i ličiće pre na Kosanovićevu karikaturu, nego na grad koji drži do sebe.

Možda bi mala zavičajna galerija Kosanovićevih radova ili njihovih štampanih reprodukcija u Bajmoku bila prvi, skroman, ali dovoljan korak. Tu je i potreba da opstane festival karikature koji je Kosanović započeo.

Voleo bih da gradski oci razmisle o ovim predlozima ili da iznesu bolje. Bio bi to zaista iskorak iz Kosanovićeve karikature u koju su pretvorili grad.

U suprotnom, idu slave, vojvode će serdariti kao obično, a serdari vojvoditi, biće pihtija za trpezom na pretek i ništa se od ovoga što pominjem svejedno neće poznati. Ostaćemo karikatura kao svaka druga.

Što smešnija, to žalosnija.

Imaš priču? Imaš vest? Budi i ti reporter!

Javi nam se!

Podelite vest sa prijateljima:

blank

Comments are closed.

blank
blank

Povezane vesti

blank

Veštačka oplodnja bolnice

Vršilac dužnosti direktora ovdašnje bolnice, Saša Dželebdžić, nastavlja neslavnu praksu ćutanja o pitanjima od javnog značaja. U ovom trenutku nemoguće je proveriti hoće li, uprkos

Detaljnije »
blank

Farma

Onaj ko dozvoljava zakonitu prodaju domaćeg mleka na pijaci može da podstakne i dostavu. Postoje sasvim solidni i lako dostupni mobilni hladnjaci za tako nešto.

Detaljnije »
blank

Vernikovo kolo

Šizofren je grad koji u pola devet uveče sahrani biskupa u katedrali, u devet, dvesta metara dalje, priredi šou Zorice Brunclik i sve to flambira

Detaljnije »

Portal Subotičke.rs koristi kolačiće u cilju optimizacije funkcionalnosti i sadržaja sajta.
Korišćenjem portala prihvatate upotrebu kolačića.