Za značajan broj sugrađana, među kojima je juče zauzeo počasno mesto, Tomislav Karadžić je personifikacija propasti gradske ekonomije i hibridnog uspona ličnog bogatstva, a fudbal leglo nasilja i kriminala. Zbog toga bi gradonačelnik trebalo podrobnije da obrazloži dodelu visokog zvanja Karadžiću. Puka smotra Karadžićevih funkcionerskih priznanja, koju je juče pred gradskim odbornicima izvršio gradonačelnik, naprosto, nije relevantna za ozbiljan grad
Branko M. Žujović
Redakcija portala Subotičke.rs juče je objavila dve važne vesti: da je preminuo korifej subotičke kulture Bela Duranci i da je tajkun sa značajnim uticajem u svetu fudbala Tomislav Karadžić izabran za počasnog građanina.
Premda su obojica počasni građani, Duranci od 2008, a Karadžić od juče, naša redakcija je odlučila da vesti o smrti Durancija i izboru Karadžića ne budu ravnopravno rangirane.
Prednost na naslovnoj stranici portala dali smo vesti o odlasku Durancija. Bila je to mera našeg poštovanja i dobrog ukusa. Vest o izboru novog počasnog građanina prepustili smo hladovini uže gradske rubrike.
Za razliku od Durancijevog profesionalnog i uopšte ljudskog doprinosa subotičkoj kulturi, za značajan broj sugrađana, među kojima je juče zauzeo počasno mesto, Karadžić je personifikacija propasti gradske ekonomije i hibridnog uspona ličnog bogatstva, a svet fudbala poslednjih decenija leglo nasilja i kriminala.
Zbog toga bi gradonačelnik, uz juče predočenu smotru Karadžićevih funkcionerskih priznanja, što za ozbiljan grad nikako ne bi trebalo da bude dovoljno, Subotičanima trebalo podrobnije da obrazloži dodelu visokog zvanja. Možda, naprosto, postoje činjenice u vezi sa Karadžićem koje javnosti nisu poznate, a govore u prilog njegovom izboru za počasnog građanina.
Bojim se, za sada opravdano, dok me političari ne razuvere, da je Karadžićev izbor samo još jedan paradigmatičan primer podređenosti aktuelnog sveta politike krupnom kapitalu.
Karadžić je nesumnjivo snažna subotička gravitaciona tačka uticaja, čak na nacionalnom nivou, ali to, računajući tu i njegov basnoslovni kapital, ne bi trebalo da bude dovoljno da u zvaničnoj gradskoj istoriji stane uz rame sa Danilom Kišom i Belom Durancijem.
Uza sve poštovanje.