Kada se predizborna kampanja zahuktava, u njen medijski kotao se trpa sve do čega se dođe, pa i vest o svečanom otvaranju bankomata
Branko M. Žujović
Saopštenje Gradske kuće, objavljeno pre tri dana, da je njen predstavnik, u gradonačelnikovo ime, u Hajdukovu svečano otvorio bankomat, izgledalo je na prvi pogled kao sekvenca iz nesnimljene epizode “Top-liste nadrealista”. Za bankomat je doslovno rečeno da je veoma značajan korak u podizanju nivoa kvaliteta života u ovom delu našeg grada.
Značaj podizanja gotovine u srpskoj ekonomiji, dakle i politici, ne treba potceniti.
Ovde svi vole da podižu keš. Razlika je što neko novac zaista podiže sa bankomata, plaćajući kamate i troškove održavanja računa, a neko se snađe drugačije.
Na žalost, ovo nije bio skeč. Bila je to groteska. Pad javnog života u još jednu medijsku rupu u koju su se samourušili i neki ovdašnji mediji.
Kada se predizborna kampanja zahuktava, u njen medijski kotao se trpa sve do čega se dođe.
Nije ovde reč o tome da bankomat nije potreban meštanima Hajdukova. Naprotiv. Činjenica da je gradonačelnik saslušao i uvažio njihovu potrebu je za svako poštovanje. Reč je o meri. O dobrom ukusu. O tome da puštanje bankomata u rad, za razliku od obaveštenja o obnovljenoj stomatološkoj ordinaciji u istom selu, nije vest.
Ne mora nužno baš sve da bude oglašeno zvonima i pripisano u zaslugu. Neke stvari, naprosto, treba ostaviti da se podrazumevaju. Da mirno poteku stihijom normalnog života, bez besmislene koketerije sa sprdnjom.
U normalnim okolnostima, banka čiji je bankomat oglasila bi se, eventualno, saopštenjem ili bi svojim korisnicima u Hajdukovu poslala SMS obaveštenja. Tu bi stvar počela i okončala se. Za bankomat je celo selo ionako saznalo pola sata nakon što je montiran, a obližnja sela do sat vremena kasnije.
Sve ostalo je dnevnopolitička poza, subotički prilog istoriji komedije političkog sistema Srbije u prvoj polovini 21. veka.
Nije ovaj informativno-politički kič i pozeraj baš od juče.
Mnogi se sećaju kako je jedan od bivših gradonačelnika u svoje vreme, otprilike nedeljno jednom, serijski otvarao renovirane ogranke nekadašnjih subotičkih apoteka, kao da je za fabričkom trakom. Naša stvarnost oročena je izborima, a hronična kampanja je dijagnoza društva.
Zar je Subotici zaista mesto među gradovima u kojima su proteklih godina, pa i pre toga, svečano otvrane ćuprije dužine dva metra, kontejneri, klupe u parku, kabine lifta, nova vrata na stambenoj zgradi, semafori, čak i rupe za semafore, grobljanske staze i toaleti?
Naravno da nije.
Neko u Gradskoj kući nadležnima ipak treba da ukaže na granicu dobrog ukusa. Medijima koji su preuzeli i objavili ovu “vest” niko ne može da pomogne.
Foto: Piksabej