Usluga stanovanje uz podršku za osobe sa invaliditetom predstavlja jedan od ključnih modela savremene socijalne zaštite, čiji je cilj da omogući samostalniji i dostojanstveniji život u zajednici. Kako objašnjava Marina Kurilj, ova usluga ne podrazumeva samo obezbeđivanje smeštaja, već i kontinuiranu stručnu podršku koja omogućava razvoj veština neophodnih za svakodnevno funkcionisanje i aktivno učešće u društvu.

„Stanovanje uz podršku spada u usluge podrške za samostalan život. Podrazumeva obezbeđivanje smeštaja osobama sa invaliditetom, ali i stručnu podršku za razvoj veština i uključivanje u život zajednice“, ističe direktorka Udruženja „Na pola puta“.
Za razliku od institucionalnog smeštaja, ovaj model podrazumeva život u stanovima, u manjim zajednicama od tri do četiri korisnika, gde se svakodnevne aktivnosti organizuju u skladu sa njihovim interesovanjima, mogućnostima i potrebama. „Korisnici odlaze na posao, učestvuju u radno-okupacionim aktivnostima, posećuju kulturne i sportske događaje, ali i obavljaju sve aktivnosti koje su karakteristične za svako domaćinstvo: od nabavke do pripreme obroka i održavanja prostora“, kaže Marina Kurilj.
Stepen samostalnosti korisnika je različit, zbog čega je podrška uvek individualizovana. „Nekima je potrebna pomoć u osnovnim svakodnevnim aktivnostima, dok se drugima pruža podrška u organizaciji vremena, zapošljavanju, održavanju socijalnih kontakata ili upravljanju finansijama. Ključno je da svaka osoba dobije podršku koja joj je potrebna“, naglašava direktorka Udruženja „Na pola puta“.
Uslugu pružaju stručni timovi koje čine socijalni radnici, defektolozi, psiholozi i pedagozi, uz asistente podrške posebno obučene za rad sa korisnicima. „Veoma je važno da pružalac usluge poseduje licencu nadležnog ministarstva, jer ona potvrđuje da su ispunjeni svi standardi za kvalitetno, stručno i bezbedno pružanje usluge. Kontrola kvaliteta obezbeđuje se i kroz inspekcijski nadzor“, ističe Kurilj.
Iako je stanovanje uz podršku zakonski prepoznato kao prioritetna usluga, njegova dostupnost u Srbiji je i dalje ograničena. „U Srbiji trenutno postoje samo tri licencirana pružaoca ove usluge i svi su udruženja građana. Podrška postoji samo u pojedinim lokalnim samoupravama i uglavnom je projektna, što utiče na stabilnost i kontinuitet“, upozorava ona.
Udruženje „Na pola puta“ ovu uslugu realizuje još od 2006. godine, a u Pančevu se ona trenutno pruža u tri stambene jedinice za deset korisnika. U Subotici je, kako kaže, situacija tek u razvoju. „Uslugu ovde pilotira Dom ‘Kolevka’, koji je u procesu licenciranja, što je važan korak, ali je potrebno dalje razvijati kapacitete i sistemsku podršku“, navodi direktorka Udruženja „Na pola puta“.
Među najvećim izazovima u razvoju ove usluge izdvaja nedostatak finansijskih sredstava i nepostojanje mehanizma „novac prati korisnika“. „Sistem se i dalje više oslanja na institucionalni smeštaj, umesto na razvoj usluga u zajednici. Pored toga, prisutan je i nedostatak stručnog kadra, kao i nedovoljna informisanost potencijalnih korisnika i njihovih porodica“, kaže Kurilj.
Dodatni problem predstavljaju i predrasude koje i dalje postoje u društvu. „Često se veruje da osobe sa invaliditetom ne mogu da žive samostalno i da su uvek u potpunosti zavisne od tuđe pomoći. U praksi se pokazuje da uz adekvatnu podršku većina može da razvije značajan nivo samostalnosti i aktivno učestvuje u životu zajednice“, naglašava ona.
Primer dobre prakse vidi u Pančevu, gde lokalna samouprava kontinuirano podržava ovu uslugu još od 2009. godine. „Takav kontinuitet pokazuje strateško opredeljenje za razvoj vaninstitucionalnih usluga i unapređenje kvaliteta života osoba sa invaliditetom“, ističe direktorka Udruženja „Na pola puta“.
Uticaj stanovanja uz podršku ne ogleda se samo u životu korisnika, već i u životu njihovih porodica. „Ova usluga pruža sigurnost porodicama, posebno kada roditelji više nisu u mogućnosti da pruže podršku svom detetu“, kaže Kurilj.
„Stanovanje uz podršku nije luksuz, već osnov za dostojanstven život i ravnopravno učešće u društvu“, poručuje direktorka Udruženja „Na pola puta“, Marina Kurilj.

Boravak u Subotici bio je i prilika da se ova tema približi stručnoj i opštoj javnosti, budući da je u Centru za socijalni rad održan sastanak i razgovor o razvoju usluge stanovanja uz podršku na lokalnom nivou. Kako ističe Marina Kurilj, cilj dolaska bio je upravo razmena iskustava i pokretanje konkretnih koraka ka širenju ove usluge. „Važno je da se na lokalnom nivou otvori dijalog o potrebama korisnika i mogućnostima sistema. Bez uključivanja lokalnih institucija i međusektorske saradnje teško je govoriti o održivom razvoju ove usluge“, naglašava ona, dodajući da je informisanost potencijalnih korisnika i njihovih porodica jedan od ključnih preduslova da stanovanje uz podršku postane dostupnije.



