Na Svetski dan zaštite životne sredine, 5. juna, u Subotici je održan okrugli sto na kojem su predstavljene smernice i predlozi za izradu novog strateškog dokumenta razvoja sistema zelenih površina Grada Subotice. Događaj je organizovao Regionalni Arhus centar Subotica u saradnji sa udruženjem TERRA’S, a deo je šireg projekta koji sprovode Arhus centri Srbije uz podršku Misije OEBS-a.

„Na osnovu ankete i istraživanja koje smo radili, uradili smo njihovu analizu i kreirali smernice za donošenje jednog sveobuhvatnog strateškog dokumenta u oblasti zelene infrastrukture i regulisanja zelenih prostora, posebno u urbanim delovima grada“, izjavila je Nataša Đereg, direktorka Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR). Ona je istakla da se, pored institucionalnog okvira, mora raditi i na uključivanju građana:
„Naše preporuke idu u cilju da se povećaju ulaganja u javno zelenilo, ali i da se građanima omogući da i sami doprinesu – da zasade drveće ispred svojih kuća, da ne bude prepreka ni u pravilnicima, ni u mentalitetu, i da se svi oblici uništavanja zelenila strože sankcionišu.“
Poseban akcenat stavljen je na povezivanje lokalnih i republičkih institucija, jer – kako Đereg ističe – „šumsko i poljoprivredno zemljište pripada republici, ali urbanističko planiranje je lokalna nadležnost. Zato predlažemo formiranje radne grupe koja bi uključivala i stručnjake i građane, ali i republičke institucije.“
Učesnici su naglasili da bi Subotica mogla da se ugleda na Beograd, koji već ima sličan dokument. „Takav dokument je osnova za privlačenje evropskih fondova i poboljšanje kvaliteta života“, dodala je Đereg.

Snježana Mitrović, predstavnica Regionalnog Arhus centra i moderatorka događaja, pozvala je sve građane da se uključe u proces:

„Pozivam građane da na sajtovima Arhus centra i Terrasa pronađu smernice, daju sugestije, komentare – svako mišljenje je dobrodošlo. Samo tako možemo dobiti dokument koji odražava stvarne potrebe zajednice.“
Umesto ekološke poruke, Mitrović je pročitala citat iz knjige „Igra leptira“ Subotičanke Nade Sanke:
„Sunce, voda, vazduh, zemlja – sve je tu oko nas. Klima se menja, temperatura raste, vrišti planeta jer je na izdisaju, a koga to zanima? Važniji su betonski objekti i klima-uređaji. Probudimo se, poslednji je trenutak.“

Pera Marković, analitičar CEKOR-a, predstavio je nalaze anketnog istraživanja:
„Anketa nije bila stručno reprezentativna jer je rađena na dobrovoljnom uzorku, ali 397 popunjenih listića je više od 4 promila ukupnog stanovništva. Ogromna većina ispitanika smatra da u Subotici nema dovoljno zelenila, bez obzira na statistike koje nas stavljaju iznad evropskog proseka.“
Prema njegovim rečima, glavni razlog propadanja zelenih površina jeste gubitak drveća ispred kuća: „Ljudi pretvaraju kuće u poslovne prostore, a drveće im smeta za parking. Zelenilo u privatnom vlasništvu nestaje, a građani za to često optužuju gradsku vlast.“
Ipak, Marković naglašava da Grad Subotica poslednjih godina preduzima brojne pozitivne korake:
„Od 2006. godine imamo sistemsko uređenje blokovskih naselja, planiran je novi linijski park na trasi bivše Crvenačke pruge, a vidljiv je i rad JKP Zelenila. Subotica se trudi da unapredi stanje, ali promene u zelenilu su spore, jer drveće raste i menja se kroz decenije.“
Događaju je prisustvovala i Tatjana Đurković, nacionalna savetnica za zaštitu životne sredine pri OEBS misiji u Srbiji, koja je istakla značaj dijaloga između građana, institucija i struke:
„Javni dijalog i učešće građana u donošenju odluka su osnova Arhuske konvencije. Važno je da svi imaju priliku da doprinesu donošenju odluka koje se tiču zajedničkih resursa.“
Predstavljene smernice biće dostupne javnosti radi komentarisanja, a organizatori očekuju da gradska uprava podrži izradu i usvajanje strateškog dokumenta koji bi bio korak ka održivom razvoju i boljem kvalitetu života u Subotici.
Da li postoji mogućnost da se osujete postupci pojedinih poljoprivrednika koji su totalnim herbicidima uništili sadnice naspram svojih njiva na potezu od Ljutova preko Tavankuta do Sonborskog puta. Poljočuvarskoj službi da li je bitnije očuvanje ovog drveća ili jurenje da se kazni neko zbog parloga. I neka bude parloga barem divljač ima gde da se skloni.