Kada su 1886 godine radnici u Čikagu tokom demonstracija podneli velike žrtve da bi se izborili za veća radna prava, zahtevajući 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog uzdizanja, nisu mogli ni da predpostave da će 136 godina kasnije radnici ponovo biti nemilosrdno iskorišćavani i raditi za male dnevnice ponovo po 12 sati, da bi često živeli na ivici egzistencije.
Pritom, kao da smo zaboravili smisao ovog praznika, prejedajući se u nekoj šumi roštiljem i nalivajući se alkoholom, slaveći, valjda, točak istorije koji se okrenuo i vratio na svoju polaznu tačku. Pitali smo zato naše sugrađane šta misle i kako doživlajvaju ovaj praznik, šta je bio nekad, a šta je danas.