U bioskopu Art sinoć je održana projekcija filmske verzije kultne rok opere „Zelenokosa“, kao omaž preminuloj glumici Gabrijeli Jonaš, čiji je glas ostao jedan od zaštitnih znakova ovog ostvarenja.

Nakon projekcije publika je imala priliku da razgovara sa rediteljem Karolj Viček, koji je podsetio na okolnosti u kojima je nastajala predstava koja je početkom osamdesetih godina postala prva vojvođanska rok opera na mađarskom jeziku i jedno od najgledanijih pozorišnih ostvarenja svog vremena.
Viček je istakao da ga ne iznenađuje što „Zelenokosa“ i danas privlači pažnju publike, navodeći da je oduvek nastojao da pozorište približi svakom gledaocu: „Čovek koji sedi u prvom redu sve vidi u krupnom planu. Hteo sam da to omogućim i onome ko sedi na balkonu, ili ko će predstavu pogledati mesec dana kasnije na filmu. Na neki način se demokratizuje jedan medij“, rekao je Viček.

Govoreći o nastanku predstave, podsetio je da su uslovi bili skromni, ali da je upravo to podsticalo kreativnost: „Nismo imali ni pravu tehniku, ni dovoljno novca. Imali smo samo dobru volju da napravimo predstavu. To vas natera da budete slobodni i kreativni“, prisetio se reditelj.
Viček je ocenio da rok opera, iako nikada nije bila dominantan pozorišni izraz na ovim prostorima, poseduje snagu da kroz muziku i emociju govori o velikim društvenim temama: „Kroz muziku i igru mogu da se ispričaju značajne stvari i velike ideje. To nije samo zabava, već način da se o važnim pitanjima govori drugačijim jezikom“, rekao je on.
Na kraju razgovora uputio je poruku mladim umetnicima da ne traže gotove formule i savete, već da stvaralaštvo grade kroz lični odnos prema svetu: „Treba jednostavno reagovati na ovaj svet u kojem živimo. Najveće čudo danas je ostati čestit čovek“, poručio je Viček.

„Zelenokosa“, za koju je muziku komponovao Gabor Lenđel, premijerno je izvedena 1981. godine u Narodnom pozorištu u Subotici i ostala je upamćena kao prva vojvođanska rok opera, koju je tokom izvođenja videlo oko 50.000 gledalaca širom tadašnje Jugoslavije.



