blank

Velibor Lončar: Vratite privredu i sport u Bajmok

blank

“Dozvolili su da naše mesto bude zapušteno. Propada stadion, inače jedno ogromno bogatstvo, pravi potencijal ovog mesta. Sami se organizujemo sa roditeljima mladih fudbalera da se pokosi trava oko stadiona i odradi sve ono što je u okviru naših mogućnosti. Ali, to je nedovoljno”, kaže za Subotičke.rs Velibor Lončar

Bajmok je mesto poznato po dobrim fudbalerima. Duda Maravić, Radovan Đelbabin, Sava Ivošević, Marjan Cvetković… To su samo neka od imena koja zavređuju pažnju i o kojima treba govoriti i pisati.

Današnje redove posvetićemo čoveku koji nije rođeni Bajmočanin, ali koji je za svakog čoveka iz ovog mesta Bajmočanin i po. Velibor Lončar je čovek koji je, igrom sudbine i spleta okolnosti, život i svoje delo posvetio Bajmoku.

Svoju fudbalsku karijeru Lončar je započeo u Partizanu iz Suhopolja. Sudbina ga verovatno nikada ne bi ni dovela u bačku ravnicu, da se nije dogodio rat.

– Kada sam stigao u Bajmok, moj plan je bio da odigram jednu sezonu i odem na neko drugo mesto. Sećam se da su mi tada mnogi govorili da nikada neću otići iz Bajmoka. Bili su u pravu. Te godine smo u kupu dogurali daleko. Imali smo puno sjajnih igrača koji su harali fudbalskim terenima. Dragan Crnomarković, Darko Đukić, Imre Lajoš, Nebojša Tomić i mnogi drugi. Sve je išlo po planu. A onda se sudbina poigrala sa mnom. Šest kola pre kraja prvenstva doživeo sam povredu. To je bio preloman trenutak u mom životu. Ostao sam u Bajmoku – kaže Velibor Lončar za Subotičke.rs.

Svoje ambicije, svoj potencijal, snagu, ideje i ceo život posvetio je fudbalu i Bajmoku. Danas, razočaran, govori o stanju u ovom mestu.

blank

– Dozvolili su da naše mesto bude zapušteno. Propada stadion, inače jedno ogromno bogatstvo, pravi potencijal ovog mesta. Sami se organizujemo sa roditeljima mladih fudbalera da se pokosi trava oko stadiona i odradi sve ono što je u okviru naših mogućnosti. Ali, to je nedovoljno – kaže Lončar.

Dodaje da su neophodne korenite promene, da bi se fudbal i sport uopšte vratio na staro. Smatra da je od izuzetne važnosti da država finansira stručne i kvalitetne trenere, a ne one koji dolaze isključivo po ključu. Lončar smatra da je privatizacija jedini spas za sport.

– Kada se klub privatizuje i ako se dobro radi, u dogledno vreme će se pojaviti igrači koji će igrom i kasnijim finansijskim angažmanom moći da vrate uloženo, ali će omogućiti i dalje normalno funkcionisanje kluba – tvrdi Lončar.

Lončar je trener u Kunbaji, u Mađarskoj, gde igra mnogo Bajmočana. Samo je jedan u moru onih koji su otišli u drugu zemlju zbog loših uslova i egzistencijalnih problema u svojoj. Ipak, nada se da će se stvari promeniti i smatra da rešenje uvek postoji. Kaže da je u Bajmok potrebno ulagati, da su potrebna nova preduzeća.

– Ekonomski jača sredina znači da ljudi ne brinu o pukoj egzistenciji. Znači da će biti više onih koji će se baviti sportom, ali i onih koje će u sport ulagati. Samim tim i onih koji će od sporta i živeti. Sve je to povezano lančano i sve uslovljava jedno drugo. Nadam se da će se naći volje se napravi taj prvi, ali najvažniji korak – kaže na kraju Lončar.

J. I.

Imaš priču? Imaš vest? Budi i ti reporter!

Javi nam se!

Podelite vest sa prijateljima:

blank

Comments are closed.

blank
blank

Povezane vesti

Portal Subotičke.rs koristi kolačiće u cilju optimizacije funkcionalnosti i sadržaja sajta.
Korišćenjem portala prihvatate upotrebu kolačića.