Na području AP Vojvodine oko 2000. godine preostalo je svega petnaest parova, i to u okolini Subotice. Kućice su počele da se postavljaju 2003. godine, i od tada ih je postavljeno oko hiljadu. Od tada se populacija polako oporavlja i vraća na nekadašnja staništa
Grupa za zaštitu modrovrane napravila je i postavila sto novih kućica u svim delovima Srbije gde se modrovrane gnezde – na severu i istoku Bačke, na području celog Banata, u okolini Barajeva i Negotinskoj Krajini. Održana su predavanja o modrovranama deci iz škola na Paliću, Bačkoj Topoli, Novom Miloševu i Temerinu, saopštilo je Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije na svom “Fejsbuk” profilu.
Projekat „Sigurnija budućnost za modrovrane u Srbiji – izrada kućica za gnežđenje ugrožene vrste ptica” deo je projekta Zeleni inkubator Beogradske otvorene škole u saradnji sa Mladim istraživačima Srbije i Inženjerima zaštite životne sredine, uz finansijsku podršku Evropske unije.
Modrovrana je ptica srednje veličine i živopisne boje perja. Uprkos svom nazivu, nije srodna vranama. Rasprostranjena je u južnoj, srednjoj i istočnoj Evropi, u većem delu zapadne Azije i na severu Afrike. Staništa su joj otvoreni predeli, livade i pašnjaci u nizijama i pobrđu.
Iako je nekad bila brojna, populacija modrovrane je krajem dvadesetog veka naglo počela da opada širom Srbije. Na području AP Vojvodine oko 2000. godine preostalo je svega petnaest parova, i to u okolini Subotice.
Prve kućice postavljene su 2003. godine. Od tada ih je postavljeno oko hiljadu, a populacija ovih ptica polako se oporavlja. Danas populacija modrovrana u Srbiji broji oko tri stotine parova, koji naseljavaju livade i pašnjake severne i istočne Bačke, većeg dela Banata i delova Negotinske Krajine i Šumadije.