
Sećate se, kad smo bili deca, cirkuska šatra koja je, kao nekom magijom, nikla na nekoj livadi ili proplanku bila je najlepša slika detinjstva. Neko ko je prvi put ulazio u šarenu, cirkusku šatru, ostajao bi bez daha i teksta, već na prvi korak omađijan arenom na kojoj su se dešavale čudesne stvari i pojavljivali neki čudni ljudi: žongleri, mađioničari, pajaci i klovnovi, artisti, cirkuske dresirane životinje.
To vreme je odavno prošlo, cirkusi ne postoje više, bar ne tako grandiozni, ali se jedan zadržao i danas. Nosi egzotično ime De la Vega i jedini je cirkus koji od marta do oktobra obilazi gradove po Srbiji i tako nekim novim klincima stvara srećne uspomene.
Od kad je sveta, od tad je i igara. Nekada su cirkusi bili veliki, popularni i impresivni. Danas u Srbiji postoje dva cirkusa, od kojih je jedan De la Vega i koji za život zarađuje putujući po državi i izvodeći svoju cirkusku predstavu.
Odrasli nerado priznaju da u cirkus dolaze da bi uživali u iluziji jednog posebnog sveta. Sakrivaju se iza onih mlađih, koje dovode, kako bi im pokazali svu lepotu ovog neobičnog performansa.
Nije ovaj veliki šator bez veze u plavo-crvenim prugama i zastavicama. I reflektori su postavljeni na strateškim mestima. A magija su, u stvari, sami ljudi – akrobate, bacači noževa, gutači vatre, pajaci i klovnovi, koji vas smišljeno vode kroz vreme i prostor, da bi vam prodali svoje umeće i stvorili magiju. Oni su vrhunski zabavljači i pravi glumci. Njihov zadatak je da vam ukradu vreme i vrate osmeh.
„Cirkus“ je reč koja se u današnje vreme koristi u pogrešnom kontekstu. Cirkus nije svađa, tuča, niti razbijanje. Cirkus je porodica, zadovoljstvo. Kad tražimo neku dozvolu za cirkus, obično mi zaposleni u administraciji kažu – imamo mi dosta našeg cirkusa, ne treba nam još i vaš! Silvija, mama svih u crkusu De la Vega obično kaže: Divno, onda je vama prelepo, aplaudirate kolegama, kolege vas oduševljavaju!
Silvija Sliva je rođena u cirkusu. Njena porodica je cirkuska već dva veka, ona više nije aktobatkinja. Njena kuća je putujuća, a uloga pored voditeljske – mama svima:
Naravno da joj je teško, kao i svakoj ženi, bez određenih pogodnosti koje pruža klasičan dom – ali se i na ovaj cirkuski odavno navikla.
Najvažnije je uvesti nešto novo, s vremena na vreme: novu tačku, novog člana ekipe. Nije sve tako jednostavno kao što izgleda. Nije svaka rutina manje opasna. Silvija će zbog te rutine zauvek nositi ožiljke.
Od kad je 2010. godine izglasan Zakon o dobrobiti životinja, cirkuske predstave nisu smele više da imaju ni lavove, tigrove ili medvede. De la Vega ima jednu životinju – onu domaću koja nije egzorična, ali je stalni deo familije Sliva.
Santina su iz porodilišta doneli u cirkus i tu je ceo svoj život. Ponosi se sa svojom dugom cirkuskom tradicijom, jer njegova porodica nastupa već 200 godina.
Za savladavanje tačke žongliranja bilo mu je potrebno tri meseca. Kad nešto deluje lagano, ispostavi se obično da iza toga stoji ogroman trud. Meni nije išlo.
One response to “Cirkus „De la Vega“ – jedan od poslednjih u Srbiji (VIDEO)”
Ovo nije poslednji cirkus kako ste napisali. Njih vise nema ovde, ili su retki, ali sirom sveta postoje fantasticni cirkusi sa veoma dugom tradicijom i vrhunskim akrobatskim tackama. Postoje akademije i visoke skole za cirkuske umetnike. Evo dacu primer jednog takvog velicanstvenog cirkusa koji iako ima tradiciju preko 200 godina u Italiji i ciji su vlasnici i artisti familija Beluchi. Tako da molim kada pisete clanak, informisite se bolje. Srdacan pozdrav