Institut “Ruđer Bošković” iz Zagreba saopštio je da je da je međunarodni tim naučnika, predvođen evolucijskim genetičarem prof. dr Tomislavom Domazetom-Lošom sa Instituta “Ruđer Bošković” i Hrvatskog katoličkog sveučilišta otkrio je da se bakterijski biofilmovi ponašaju poput embriona. Ovo istraživanje baca sasvim novo svetlo na dosadašnje spoznaje o prvim oblicima života na Zemlji.
Prvi autor naučnog rada, objavljenog u uglednom naučnom časopisu “Molekular bajolodži end evolušn” (“Molecular Bilogy and Evolution”) je Subotičanin Momir Futo.
– Ono što smo otkrili dovodi u pitanje jednu od najvećih dogmi u biologiji, činjenicu da je život počeo kao jednoćelijski. Analizom transkriptomskih i proteomskih podataka od preko 4000 gena bakterijskog biofilma vrste Bacillus subtilis, ustanovili smo da se u razvoju bakterijskih biofilmova može povući paralela s embrionalnim razvojem kod životinja. Evolutivno stariji i konzervisaniji Bacillus geni aktivni su u ranom razvoju biofilma, dok tokom kasnijeg razvoja prema starosti od dva meseca, bakterije preferencijalno koriste sve mlađe gene u evolutivnom smislu. To dovodi do zaključka da je razvoj biofilma proces strogo regulisan i organizovan u različite, jasno odvojene stadijume, analogno procesima koji se odvijaju u višećelijskim organizmima. S obzirom na to da najveći broj ćelija na Zemlji postoji i živi u obliku biofilmova i da su najstariji poznati fosili zapravo jedan oblik biofilma, smatramo da je široko rasprostranjenu ideju o prvom životu kao jednoćelijskom potrebno preispitati – izavio je za Subotičke.rs dr Momir Futo.
On kaže da je sama ideja začeta pre oko osam godina od kada je voditelj istraživanja prof. dr Tomislav Domazet-Lošo počeo da se bavi tom temom.
– Sam laboratorijski deo istraživanja počeo je 2015. godine kada su prvi biofilmovi počeli da se uzgajaju u našoj laboratoriji i da se iz njih ekstrahuje RNK. Kako je sam proces izolovanja RNK iz ovih organizama, a posebno starijih bakterijskih biofilmova, dosta izazovan u laboratorijskom smislu, prilagođavanje protokola je potrajalo. Za to su se pobrinuli kolege Nina Čorak, tada studentkinja pred diplomskih studija, a danas doktorantkinja u našoj laboratoriji i Luka Opašić, danas postdoktorant na Cleveland Clinic u Ohaju, SAD.
Koleginica Sara Koska, takođe doktorantkinja u našoj laboratoriji, i ja priključili smo se istraživanju pre tri godine. Od tada smo sa kolegom Tinom Širokim sa Fakulteta elektrotehnike i računarstva i još nekoliko kolega sa Univerziteta u Zagrebu te naučnicima iz Švedske i Danske razvili niz matematičko-bioloških mera i bioinformatičkih alata za analizu ogromne količine podataka sa kojom smo raspolagali. Kako bismo transkriptomske podatke sa molekularnog nivoa doveli u korelaciju sa morfološkim razvojem bakterijskog biofilma, bile su nam potrebne fotografije samog procesa razvitka biofilma koji je trajao dva meseca. Kako se radilo o zahtevnom poduhvatu, s obzirom da je biofilm bilo potrebno fotografisati u intervalu od 15 minuta neprekidno tokom dva meseca, konstruisali smo i programirali malog robota koji nam je pomogao u tome – kaže Futo.
U saopštenju Instituta “Ruđer Bošković” iz Zagreba navedena je izjava prof. dr Tomislava Domazet-Loše koji kaže da rezultati njegovog tima ukazuju na to da biofilm treba posmatrati kao višestaničnu jedinku, a ne kao gomilu pojedinačnih stanica.
“Kao i u embriogenezi životinja, svaki stadijum razvoja biofilma ima svoje osobitosti. Kritični prelazni stadijumi razvoja biofilma koje smo otkrili mogu sada postati meta koju možemo ciljati putem gena koji su specifično uključeni u tim stadijima. To može promeniti pravila igre u lečenju bolesti povezanih s disbalansom biofilmova kao i u sprečavanju gubitaka u industriji”, zaključuje Domazet-Lošo.
Sajt Subotičke.rs ove nedelje će objaviti intervju sa dr Momirom Futom sa Instituta “Ruđer Bošković”. Futo u Zagrebu živi već nekoliko godina, nakon što u Srbiji nije uspeo da pronađe posao. Angažovan je u Zavodu za molekularnu biologiju i Laboratoriji za evolucijsku genetiku pomenutog instituta.