Vukota Markišić je đak generacije Tehničke škole „Ivan Sarić”, koji se protekle četiri godine školovao za elektrotehničara informacionih tehnologija. Ovaj smer je odabrao jer ga je zanimalo programiranje, a otvorio mu je toliko mogućnosti, kojima se nije nadao.
„Prvenstveno volim programiranje jer postoji milion načina da se reši isti problem. Svako od nas ima drugačiji proces razmišljanja i kada sam učio u školi, uvek sam probao da uradim sam, bez obzira da li je taj način 200 linija duži nego što je profesor uradio. Više volim tako da naučim i razumem ono što pišem, nego samo da prepisujem ono što profesor piše i mislim da je to najbitnije, da razvijemo proces razmišljanja”, kaže Vukota.
Znanje koje je stekao u školi, ali i velika radoznalost i stalna potreba za usavršavanjem, Vukoti je poslužila da danas bude jedan od ponosnih kreatora video-igre „Ghost Chase”, koju je zajedno sa Davidom Šimokovićem i Leonom Mandićem napravio u okviru radionice „LAUDA”.
„Leon je uradio ceo dizajn za igricu, sve je crtao, jer smo osmislili da bude kao piksel art, dok smo David i ja bili zaduženi za programiranje. Pravili smo je kao spidran igricu koja ima tri nivoa i cilj je da ih što brže pređete, a da vas ne ubije duh, zbog čega se tako i zove. Svaki tim je na kraju radionice predstavljao svoj projekat koji se ocenjivao i mi smo osvojili prvo mesto. Igricu smo postavili na itch.io i svako ko želi može da je preuzme i igra”, objašnjava Vukota.
Vukota je veliki zaljubljenik i u veb, te u slobodno vreme sam uči kako da pravi sajtove. Zanimaju ga još fotografija i film, pa je tokom školovanja zajedno sa drugarima snimio kratkometražni film na temu „Šta me pokreće” koji je osvojio treće mesto na republičkom takmičenju, a na još jednom konkursu prvu nagradu.
„Snimao sam još kad sam bio mali, to sam oduvek voleo, ali sam nedavno kupio prvu kameru i to mi je zapravo bio prvi veći projekat. Film prikazuje devojku koja je u početku tužna, leži na krevetu i lista Instagram. Odjednom se čuje i zasvetli knjiga, što je zainteresuje, a kada je otvori, iz nje izleti leptir. Taj leptir je ono što je pokreće i gde god i šta god da radi, on je tu kao metafora za motivaciju. Film smo snimali i dronom, pravili smo neke tranzicije i imali smo kompjuterski generisane stvari koje niko nije dodavao u svoje filmove. To sam oduvek hteo da napravim, a zapravo je jako teško i čak sam ostajao do tri ujutro budan, gledao tutorijale, pratio i pravio, ali sam na kraju uspeo”, kaže Vukota.
Vukota Markišić je jedan od 12 đaka generacije koje je organizacija „IT Subotica 2030” nagradila u okviru projekta „Učenici godine”. U budućnosti bi voleo da se bavi programiranjem, zbog čega će upisati informacione tehnologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, a sebe 2030. godine vidi u Subotici.
„Ja sam iz Lovćenca, ali sam ovde već četiri godine i sviđa mi se grad. Nije previše urban, miran je i to volim. Sad kada smo bili u ‘Digital Hive’-u, bio sam fasciniran koliko je tamo lepo i koliko su dobri uslovi za rad i meni je san da radim tako nešto”, poručuje Vukota.
ITSubotica2030