U Srbiji i svetu se obeležava Dan primirja, u znak sećanja na 11. novembar 1918. godine, kada su sile Antante potpisale primirje sa Nemačkom i time okončale Prvi svetski rat.
Primirje u Prvom svetskom ratu potpisano je na današnji dan 1918. godine, u šumi kod francuskog grada Kompjenja, u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša, i bilo je na snazi sve do zaključenja konačnog mirovnog sporazuma u Versaju, 28. juna 1919. godine.
Dan primirja se obeležava u isto vreme u svim glavnim gradovima država pobednica.
Natalijina ramonda – cvet koji se kod nas nosi kao zvaničan simbol primirja – govori o srpskom narodu, iskušenjima koja je prošao tokom i posle Prvog svetskog rata, ali i o vaskrsnuću Srbije.
Krajem 19. veka u okolini Niša taj cvet je primetio dvorski lekar dinastije Obrenović Sava Petrović. Ramonda njemu duguje otkriće, a kraljici Nataliji Obrenović ime – inspirisano njenom lepotom.
Natalijina ramonda je biljka višestruke simbolike za srpski narod. Ta zaštićena vrsta simbolizuje iskušenja kroz koja je prošao naš narod u Velikom ratu.
Biolozi kažu da je Natalijina ramonda preživela ledeno doba i danas naseljava područje centralnog Balkana.
Može se naći u severnoj Grčkoj, Makedoniji, delovima Srbije. Ima je i u Botaničkoj bašti u Beogradu, a najlepša je u proleće, kada cveta.
Dovoljna je jedna kap vode da oživi. Zato je zovu i “cvet feniks”.
Navodno je 1928. botaničar Pavel Černjavski slučajno prosuo vodu na herbarijum u kome se nalazio osušeni cvet natalijine ramonde i ona je nakon toga oživela.
Po ugledu na rusku georgijevsku lentu i britansku bulku – “popi”, i ramonda nosi simboliku pobede.
Ova biljka je endemska vrsta sa Kajmakčalana, gde se odigrala jedna od najvažnijih bitaka u Prvom svetskom ratu, kada je srpska vojska 1916. godine odnela važnu pobedu.
Natalijina ramonda se nalazi na spisku retkih biljaka Evrope, a u Srbiji je zaštićena vrsta, kao prirodna retkost.
Stanište joj je u pukotinama krečnjačkih stena na nadmorskoj visini od 350 do 2.150 metara, na Suvoj planini, u Sićevačkoj klisuri.
(RTS)