Naša sagovornica kaže da je šteta što u samom Bajmoku nema više događaja u oblasti kulture i da bi ti događaji mogli da motivišu mlade Bajmočane
Mladen Marinković
Milena Radulović iz Bajmoka nedavno je napunila osamnaest godina i učenica je Politehiničke škole u Subotici, sklona slikarstvu.
Kaže da su je boje privlačile otkako zna za sebe. Mnogi su već tada bili iznenađeni njenim crtežima i slikama. Kada je pošla u šesti razred, saznala je za mogućnost upisa na smer likovni tehničar u Politehničkoj školi. Odluka je pala već tada, kao da izbora i nije ni bilo.
Svoj prvi štafelaj Mileni je ručno napravio njen otac Zoran. Crteži i slike na njemu, kaže Milena, ispadnu najbolje.
– Kada sam odlučila čime želim da se bavim u budućnosti, mojoj motivaciji nije bilo kraja. Uvek sam se trudila. Stalno su navirali novi radovi, crteži, slike… U svemu mi je pomogla moja nastavnica, Zorica Živković koja mi je predavala likovno vaspitanje u osnovnoj školi. Usmeravala me je i nesebično prenosila na mene svoje znanje – kaže Milena.
Kada je izbila epidemije, a nastava počela da se odvija posredstvom interneta, Milenina soba postala je atelje. Učenici, pa i sami profesori, bili su zbunjeni.
– Nastava se odvijala veoma haotično. Našli smo se u vrtlogu informacija. Na kraju smo ih vrlo vešto savladali. Profesori su bili veoma strpljivi i otvoreni za novi način komunikacije sa učenicima i davali su nam mogućnost da se snalazimo u svojim uslovima – ističe Milena.
Milena svoj talenat ne smatra potpunim. Kaže da je to, za sada, sklonost iz detinjstva koju treba da neguje.
– Za sada je to sklonost koju razvijam istrajnošću – kaže Milena.
Nedavno je učestvovala na onlajn izložbi koju je priredila Fondacija “Danilo Kiš” u Subotici, a lane na “Rok-festu” u Bajmoku.
– Kada sam dobila poziv da prikažem drugima svoje radove, bila sam vrlo uzbuđena. S obzirom na veliki broj radova, veoma mi je bilo teško da odlučim koji su oni pravi, za izložbu. Zaista sam bila iznenađena što su ljudi bili zainteresovani. Ovom prilikom želim d se zahvalim organizatorima i posetiocima festivala – kaže Milena.
Naša sagovornica kaže da je šteta što se u samom Bajmoku ne održava više kulturnih događaja.
– Život nam se svodi na jedan krug koji je beskonačan, ali upravo ovakvi događaji bi probudili ljude u malim sredinama i možda bi inspirisali nekog drugog. U kulturu se veoma malo ulaže, a mnogo se od nje dobija – kaže Milena.