Više od jedne decenije sala bioskopa „Radnički” bila je zatvorena. Šta se dešava iza zaključanih vrata mogli smo samo da naslućujemo. Privatizovan prostor mogao je biti pretvoren u bilo šta drugo što bi donosilo zaradu, ili u nekakav magacin, odlagalište, pogotovo poslednjih godina kada je dvorište Vojnić palate prilično živo.
A onda je došao 19. novembar 2021. i vrata su otvorena. Na iznenađenje gostiju, sve je bilo na svom mestu kao i pre petnaest godina. Platno, stolice, svetla, klima uređaji…čak je i tehnika u funkciji.
Nakon privatizacije preduzeća kome je pripadao, Radnički je nastavio da radi ali je polako odumirao. Publike je bilo sve manje, za neke predstave nije bilo ni jednog gledaoca, a i repertoar se proredio sve dok jednog dana, ne zna se kojeg, bioskop nije prestao da radi. Još neko vreme na ulici je stojao stakleni izlog sa plakatom poslednjeg filma i podsećao prolaznike na kino „Radnički“, odnosno „Korzo“ kako mu je bilo ime od devedeset i neke. Tehnički standardi bioskopskih projekcija su vremenom porasli, na drugoj strani su otvoreni novi „Lifka“ i „Eurosinema“ koji su preuzeli publiku, dok je stari Radnički pao u zaborav.
Za ovaj sinoćni blesak u decenijskoj tami zaslužan je Centar za savremenu kulturu i umetnost i UG „Klara i Rosa” koji su priredili veče posvećeno jednom davnom umetničkom događaju u Subotici. Razgovor, film i muzičke tačke podsetili su na subotičke sledbenike, tada novog, avangardnog pokreta DADA, koji su pre tačno 99 godina šokirali Subotičane novim umetničkim konceptom.
Grad Subotica, Foto: UG „Klara i Rosa”