Futsal ekipa iz Bajmoka u ponedeljak će, kao domaćin, prvenstvenu utakmicu igrati u Somboru. Ne treba da dozvolimo da “Leteći Bajmočani” postanu sportski “Leteći Holanđanin”, ekipa lišena doma i matične sportske dvorane
Branko M. Žujović
Kada se 1880. godine, sa svojim bratom, princom Albertom Viktorom od Velsa, otisnuo na mladićsko putovanje brodom po svetu, budući kralj Džordž V, tada princ Džordž od Velsa, nije ni slutio da će postati svedok susreta sa “Letećim Holanđaninom”.
Legenda o ukletom brodu zvanom “Leteći Holanđanin” rođena je ispod planine koja se uzdiže iznad Rta dobre nade. Fantomski brod osuđen je da večno plovi preko sedam mora i progoni mornare.
Mladi Džordž je 11. jula 1881. godine u svoj dnevnik upisao da je, sa još nekoliko članova posade broda “Baknate”, u četiri sata ujutro video ukleti brod obasjan crvenom svetlošću. Neki od članova posade kleli su se da su videli kosture na jarbolu broda, odakle je zaključeno da je po sredi, izvesno, ukleti “Leteći Holanđanin”.
Misteriozni brod, koji je ušao i u jednu od opera Riharda Vagnera, nastavio je da se pojavljuje. Najpre 1911. godine, pa više puta tokom Drugog svetskog rata.
Bilo kako bilo, “Leteći Holanđanin” je ostao jedan od najupečatljivijih simbola apatridnosti, odnosno zlehudom nepripadanja ni jednoj luci.
Futsal ekipa iz Bajmoka nazvana je, slučajno ili ne, “Leteći Bajmočani”. Vrlo brzo je, tokom nekoliko proteklih godina, postala poznata u Bajmoku. Na njihovim utakmicama, u okviru Futsal lige Vojvodine, okupi se i do dvestotinak meštana.
Uprkos popularnosti, “Leteći Bajmočani” će u ponedeljak, prvi put kao domaćini, prvenstvenu utakmicu igrati u Somboru, umesto u Bajmoku.
Problem očigledno postoji, ali u njega ne bih zadirao, barem dok “Leteći Bajmočani” od lokalnih vlasti u Bajmoku ne dobiju konačan odgovor mogu li, poput ostalih ekipa i pod jednakim uslovima, da koriste bajmočku sportsku dvoranu.
Mladi ljudi iz Bajmoka ne zaslužuju da igraju u egzilu. Ne zaslužuju sportski ostrakizam, niti da, kao ukleti, lutaju od grada do grada u potrazi za vlastitom sportskom kućom ili lukom.
Ovaj komentar je poziv nadležnima da “Leteće Bajmočane” odvoje od sudbine “Letećeg Holanđanina” bez sportske luke.
Besmisleno je da “Leteći Bajmočani” utakmice kod kuće igraju u Somboru. Ukoliko to nije besmisleno, pitanje je vremena kada će svako od nas sresti svog “Letećeg Holanđanina” ili više njih.